Shopping Cart

  • No products in the cart.

Lan

LAN U HRVATSKOJ, OBRADA SIROVINE I PRIPREMA VLAKANA ZA TKANJE

Lan je jednogodišnja biljka iz porodice Lanova Linaceae s više od 200 jednogodišnjih i višegodišnjih vrsta. Neke od njih uzgajaju se radi dobivanja vlakna, a neke za dobivanje ulja. Vlakno se uglavnom dobiva iz stabljike biljke plavog lana.

Lanena vlakna ubrajaju se među najčvršća prirodna vlakna koja su u mokrom stanju još i čvršća. Odlično upijaju vlagu i vodu. Glavni sastojak lanenih vlakana je celuloza. Kemijska svojstva lana odgovaraju kemijskim svojstvima celuloze. Lanena vlakna cijenjena su za izradu ljetne odjeće, posteljnog i stolnog rublja.

Lan je poznat više od 10 000 godina. Najstariji nalazi lanenih sjemenki nađeni su u Mezopotamiji i na području današnjeg Irana. Nalazi iz staroegipatskih grobnica svjedoče da su i Egipćani od davnina uzgajali i prerađivali lan. Oko 500.pr. Kr. lan je bio poznat i na području današnje Njemačke, Belgije i Nizozemske. U razdoblju od XVI- XVIII.st. proizvodnja i prerada lana u Europi dosegnula je svoj vrhunac. U XVIII.st . uz vunu i konoplju lan je bio najvažnija tekstilna sirovina.




Laneno je vlakno kao tekstilna i prehrambena sirovina bilo važno sve do kraja II. svjetskog rata kada su se počela proizvoditi umjetna vlakna što je dovelo do kontinuiranog smanjenja interesa za proizvodnju lanenih vlakana. Danas, lanene sjemenke većinom se proizvode u Sjevernoj Americi dok se u Europi zadržala proizvodnja vlakana. Ponovno se potiču nastojanja za obnovom uzgoja lana radi dobivanja vlakna i sjemena.




LAN U HRVATSKOJ

Prvi pisani podatak o preradi lanenih vlakana u Hrvatskoj potječe iz 1720. godine kada je u Ozlju otvorena prva tkaonica lana. Iz statističkih podataka vidljivo je da je lan početkom 20.st. bio zasađen na približno 7000 ha. Nakon I. svjetskog rata te su se površine stalno smanjivale. Ratnih 1940-ih i poslijeratnih godina industrijska proizvodnja lana gotovo je nestala. Ipak, mnoga su seoska gospodarstva nastavila tradiciju uzgoja i prerade lana za vlastite potrebe. Od 1950-ih zbog pojave jeftinijih tekstilnih vlakana te napuštanja tradicionalnog načina odijevanja površine zasijane lanom u Hrvatskoj kontinuirano se smanjuju. Potkraj XX.st. svedene su na 650 ha. Nakon Domovinskog rata zatvoren je jedini preostali industrijski pogon za preradu lana. 2000. godine pokrenuta je inicijativa za obnovu uzgoja lanene kulture u Hrvatskoj te su istražene mogućnosti revitalizacije uzgoja lana, prerade u vlakna te obnove tradicionalnog ručnog tkanja.











PRERADA LANA NA SEOSKIM IMANJIMA

Nekada se većina odjevnih predmeta za obitelj kao i posteljno rublje te posoblje proizvodilo kod kuće. Sirovine za izradu platna stvarale su se na imanju. Proizvodnja se sastojala od čitavog niza različitih poslova. Posavski lan najkvalitetniji je lan koji je moguće proizvesti u Hrvatskoj.
Dozrele biljke slagane su u snopove te su im prevlačenjem preko ovećega drvenog češlja , kidali glavice sa sjemenom. Kako bi se odvojio vlaknasti dio, stabljike su se potapale u vodu, gdje su se močile 5-10 dana. Nekada su ih sa istom svrhom ostavljali na rosi. Zatim su se poslagane u kupove sušile na suncu ili dvorišnim pećima. Suhe i ugrijane snopove dalje su obrađivali mlaćenjem. Za to su koristili stupu, uređaj kojim se pritiskom noge diže i spušta nazubljena poluga te udara po rukovetima, podmetnutima na donji, također nazubljeni dio. Vlaknasti se dijelovi u nastavku čiste tarenjem u ručnoj napravi trlici, sastavljenoj od drvenog noža umetnutog u procijep između dviju uzdužnih daščica. Time se vlakno potpuno oslobađa drvenastih otpadaka. Vlakno je još potrebno očistiti prevlačenjem preko grebena, pomagala sa željeznim zupcima. Finije i duže vlakno odvaja se od grubljeg i kraćeg. Pročešljano vlakno tim se procesima pripremalo za predenje.




 



PRIPREMA LANA ZA TKANJE

Iz vlakna predenjem se stvara tekstilna nit. Jednom rukom prelja izvlači male skupine vlakana, vlaži ih slinom i zavrće, dok drugom rukom okreće konusni štapić (vreteno), na koji se izvučeni dio namotava. Vlakna su se učvršćivala na preslicu, posebnu drvenu podlogu. Žene su često prele hodajući , sa preslicom zataknutom na lijevom boku za pas. Prelo se i sjedeći, koristilo su i kolovrat. Na području središnje Hrvatske prelo se i bez preslice, ondje su prelje privezivale vlakno o vlastitu glavu.
Preslica je bila vrlo važan predmet za seoske žene, jedan od rijetkih predmeta osobnog vlasništva. Na hrvatskom području u upotrebi je bilo desetak tipova preslica koje su sve bile različito oblikovane i dekorirane. Pređa se s vretena prematala u svitke preko pomagala u obliku slova „T“ , raška. Brojanjem niti na rašku određivala se i veličina buduće tkanine. Svici su bili pogodni za izbjeljivanje pređe. Pređa se kuhala u vreloj vodi s drvenim pepelom. Izbijeljeni svici opet su se namotavali u klupka.






TKANJE LANA

Tkanje se sastoji od međusobnog preplitanja dvaju sustava niti: uzdužnog (osnova) i poprečnog (potka). Pripremanje osnove složen je posao. Trebalo je već pri namotavanju odrediti širinu i dužinu buduće tkanine te tako križati niti da se pri uvođenju u tkalački stan odmah mogu odvojiti u parne i neparne. U Hrvatskoj je najviše u upotrebi bio stan sa vodoravno položenom osnovom.
Vodoravni tkalački stan sastoji se od stranica tkalačkog stana, osnovinog valjka, robnog valjka, listova, tkalačkog brda, pedala, nosača brda, nosača listova. Tkanje na vodoravnom tkalačkom stanu izvode većinom dvije tkalje. Najvažnije je pravilno snovanje i uvođenje niti u listove i brdo stana. Kod snovanja potrebno je napraviti križ niti koje se prenose na osnovin valjak. Jedna tkalja dodaje redoslijedom niti i uvodi ih najprije u listove po redu 1.2.3.4.- 4.3.2.1. Druga tkalja prihvaća niti i istim redoslijedom ih uvodi u brdo. Zatim se osnovine niti ravnomjerno zategnu i pričvrste na robni valjak. Pritiskom na podnoške redoslijedom 1.2.3.4.- 4.3.2.1. naizmjenice se dižu listovi i stvara zijev niti u koju se umetne potka te protisne brdom.
Tkanje je većinom bilo ženski posao. Žene su proizvodile osnovni materijal za izradu odjeće te svih ostalih kućanskih tekstilnih potrepština dosežući u njihovu dekoriranju zavidnu estetsku razinu. U Hrvatskoj su se primjenjivale različite tehnike tkanja. Među najjednostavnijima je tkanje za platno, kod kojeg se jedna nit osnove prepliće sa jednom niti potke. Kada niti potke posve prekrivaju osnovu nastaje gusto tkanje. Često se koristilo i tkanje sa stepeničastom strukturom. Emblemska tkanja složena su jednobojna tkanja sa različitim uzorcima. Umetanjem druge vrste, debljine ili boje pređe nastaju karirana tkanja, kod labavije nabijene osnove dobivale su se naborane prugaste tkanine. Među ukrasnim tehnikama rado se primjenjivalo prebiranje. Izvodeći motive, na naličju tkanine prebiru se niti osnove prstima ili daščicom.
U središnjoj i nizinskoj Hrvatskoj odjeća se većinom izrađivala od lanenog ili konopljinog platna kućne proizvodnje. Nošnje Turopolja, Posavine i Moslavine odlikuje fino laneno platno svilenkasta sjaja. Motivi kojima su se ukrašavali odjevni predmeti bili su geometrijski ili stilizirani biljni. Kasnije su se pod utjecajem baroka modificirali u brojne cvjetne motive.
Geometrijski motivi koji se najčešće pojavljuju na tkanim i vezenim ukrasima te čipkama su paralelne crte, cik- cak motivi, rombovi, motivi zakrivljenih linija, spirale u različitim kombinacijama, motivi rozete i kruga. Geometrijski motivi najčešće se pojavljuju u horizontalnom nizu. Osnovni način komponiranja je jednoličan niz koji nastaje ponavljanjem istog motiva ili ritmičnom izmjenom grupe motiva. Biljni motivi najčešće se javljaju kao cvjetovi i grančice u različitim kompozicijama.
Motivi na narodnim nošnjama, osim likovnog značenja imaju i magijski smisao te određeno društveno značenje.




VEZ

Vezenje je tekstilna vještina putem koje su žene mogle pokazati svoju maštovitost i kreativnost te oblikovati vlastiti likovni izraz. Vezom su se najviše ukrašavali odjevni predmeti. Materijali na kojima se vezlo bili su platnena, svilena tkanina, sukno, kupovna čoha pa i pletena vuna te koža. Vez se izvodio domaćom ili kupovnom vunom te zlatnom i srebrenom žicom. Dva su osnovna načina vezenja. Vez brojem izvodi se brojenjem niti podloge. Vez po pismu teče slobodno i polaže se na podlogu prema nacrtanom ili zamišljenom liku.
Posebna je vrsta bijeli vez koji se svojom tehnikom bliži ukrasnom pletenju. Kod bijelog veza se na nitima platna stvaraju šupljikavi motivi, ovijeni bijelom pamučnom niti. Često su u funkciji ukrasnog šava koji povezuje dva dijela tkanine.






FOTO by Ana Šesto

 

Izvori:
1. Vitez, Zorica i Muraj, Aleksandra Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svjetova i epoha. Barbat naknada, Zagreb 2001.
2. Ivanković, Ivica i Šimunić, Vladimir Hrvatske narodne nošnje. Multigraf naknada, Zagreb 2001.
3. Pleše, Adela Hrvatski narodni vez Uzorci vezova i tkiva sjeverne Hrvatske. Naknadni zavod Hrvatske, Zagreb 1935.